Bumbari 
Vrsta: Seminarski | Broj strana: 14

Rod Bombus (bumbari) spada u nadporodicu Apoidea (pčele), koja je dio velikog reda insekata Hymenoptera. Dosad je poznato oko 25000 vrsta pčela, koje su podijeljene u oko 4000 rodova,dok je bumbara poznato oko 250 vrsta podijeljenih u 38 podrodova.
Prihvaćeno je mišljenje da su pčele evoluirale, prije 130 miliona godina, iz predatorskih osa (Sphecoidea). Najstariji pčelinji fosil, do sada pronadjen, star je oko 74-94 miliona godina (Trigona prisca), a najstariji fosil roda Bombus datira iz oligocena (26-38 miliona godina star).
S obzirom da se najveća raznolikost vrsta roda Bombus (bumbara) nalazi u planinama centralne Azije i u planinama istočno od Himalaja, smatra se da bumbari potječu iz Azije i da su se odatle proširili na Europu i Sjevernu Ameriku, a zatim, preko Anda, i u Južnu Ameriku.
Bumbari su u pravilu krupniji od većine ostalih pčelinjih vrsta. Zbog svoje veličine i zato što su prekriveni gustim krznom, oni naseljavaju umjerena, planinska pa čak i polarna područja. U toplijim područjima ih ima u manjim brojevima. U tropima skoro nimalo, mada je i tamo pronađeno nekoliko atipičnih vrsta ( jugoistočna Azija, Centralna i Južna Amerika).
Na Himalajima bumbari žive i do 5600m.n.m. U Europi se najveća raznolikost bumbara može naći na livadama bogatim cvijećem, u šumama i podplaninskim područjima.
1.MORFOLOGIJA I ANATOMIJA
Po taksonomskoj klasifikaciji, bumbari spadaju u:
Tip organizacije Polymeria (mnogokolutićavci)
Koljeno Arthropoda (člankonošci)
Potkoljeno Tracheata (uzdušnjaci)
Razred Insecta,Hexapoda (kukci)
Podrazred Pterygota (krilaši)
Red Hymenoptera (opnokrilci)
Nadporodica Apoidea
Porodica Apidae
Potporodica Apinae
Pleme Bombini
Rod Bombus
Kod nas je najzastupljenija vrsta Bombus terrestris (Linnaeus,1758).
Tijelo bumbara je sastavljeno iz tri dijela: glave (caput), prsišta (thorax) i zatka (abdomen).
Glava je glavni osjetilni i koordinacijski centar i na njoj se nalaze usni ustroj, oči i ticala. Položaj glave je ortognantan, što znači da je usni otvor okrenut prema dolje a čelo prema naprijed. Bumbari su sposobni za grizenje, sisanje i lizanje, a usni otvor im se sastoji iz: neparne gornje usne (labrum), parnih gornjih čeljusti (mandibulae), parnih donjih čeljusti (maxillae), donje usne (labium) i dugog, dlakavog jezika, koji je savijen ispod glave kad se ne koristi. Na glavi se također nalazi po jedan par jednostavnih i jedan par složenih očiju, i jedan par ticala koji služe kao osjetilo sluha, dodira i mirisa (pozicionirane su između očiju).
Prsište je opremljeno jakim mišićima i sastavljeno je iz tri dijela: prothorax, mesothorax i metathorax. Svaki segment nosi po jedan par nogu, a meso i metathorax i po jedan par krila, od kojih je onaj par na mesothoraxu veći. Krila su relativno mala (u odnosu na bumbarovu veličinu), opnenasta i prozirna. Noge bumbarima služe sa hodanje. Međutim, kod ženki bumbara, na stražnjim nogama se razvila specifična struktura za skupljanje peluda – košara za pelud (corbiculum). Noga je obrasla dlakama koje služe sa češljanje peluda sa tijela. Pelud se dalje prenosi na presu za pelud, koja se nalazi između tibie i metatarsusa. Presa potiskuje pelud u konveksni, glatki dio tibie, koji je okružen dlakama tako da pelud ne može ispasti i sigurno se transportira do košnice.

---------- CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU. ---------- 

www.maturski.org 

 

MOŽETE NAS KONTAKTIRATI NA E-MAIL: [email protected]